akıl
akıl
1) ум, разум; рассудок / minte, spirit, raţiune, bun simţ
    akıl vermää учить уму-разуму, поучать; советовать / a povăţui, a da sfat, a sfătui
    akıldan bozulmaa помешаться, рехнуться, сойти с ума / a înnebuni, a-şi pierde minţile, a-şi ieşi din minţi, a se sminti
    akıl verän çok, para verän yok советы дающих много, денег дающих нет / mulţi sunt cu sfatul, (însă) nu sunt cu banul
2) память / memorie
    akıldan çıkmaa забывать, забываться / a uita, a se uita, a fi uitat
    aklına gelmää вспоминать / a-şi aminti, a-şi aduce aminte
    aklına getirmää вспоминать; напоминать / a-şi aminti, a-şi aduce aminte, a aminti
    aklında tutmaa помнить, держать в памяти / a ţine minte, a nu uita
3) мысль, идея / gînd, cuget, idee
    ◊ uymaa birkimseyin aklısına связаться с кем-либо / a se lega cu cineva
    aklını almaa сильно напугать кого-л. / a speria de moarte pe cineva
    akıl dişi зуб мудрости / măsea de minte